Prolog #1 priča

Prolog #1 priča

Kolekcija dekorativnih jastučnica Prolog prati ideju kombiniranja riječi i slike na tekstilu, s temeljnom idejom izvedbe proizvoda koji kontekstualno upućuje na rituale pripovijedanja prije spavanja.

Priče s kojima tonete u san noću, danju neka krase vaše najvažnije prostorije u domu.

Specifična emocija prenosi se proznim izričajem, pomno osmišljenim, emocijom odabranim tekstovima na hrvatskom te engleskom jeziku. Kratke priče s potpisom autorice Darije Šćukanec govore o istoj temi – ljubavi, stavljenoj u različite kontekste. 

Svaka rečenica ovog teksta motivacijski je i psihološko poticajni iskaz u kojem se pronalazi svatko od nas, a izvorno je pisan kao gotovo intimna molitva roditelja za dijete.

Priča Prolog#1

"Izvezen si od najmilijeg milja, iskričavog svjetla i mekanih nadanja. Znatiželja i smijeh tvoj su fah, u tome si od visoke spreme spremniji. Jači od svih urezanih recki, svetiji od zlatnih ikona, postidio si bajke kada si se rodio. Babaroge tebi ništa ne mogu, ne plaši se priča ni ormara, ali čuvaj se dok hodaš, kad vjeruješ i sanjaš! Odrasli će samo jesti dok ti najfinije papaš. Ne daj se smesti, snaga čuči u tom zalogaju, a trebat će ti dok te ima. Jer imaš puno posla u danima koje sutra zovu: plovit ćeš morima dok po lokvi gacaš, štipkat ćeš sunce kad dlanove skupljaš, skladati sonate za koje će se sve violine svijeta boriti! Bit će tu i tuga, s kapka će se slana kiša otkotrljati. Ne brini ni za to; tako učiš kako ljudi i sekunde imaju okus, felu ili šmek pa da ti mogu, ali i ne moraju odgovarati. Od svega i svih uči - disanje tvoje mirno je kada puniš sebe ne prazneći druge. Zakrili one kojima kaputić rupe ima, tako krpaš dušu i poklanjaš smisao vjekovima. Oprosti kad te nešto ujede, često jezici i zubi ne znaju da im je zanat rđav. Otpusti i sebi ako se ugrizeš, no ne radi od toga naviku: greška bez zapamćene mudrosti skuplja je od pjesme pred fajrunt. To ti je pak riječ koja će dobiti značenje kad skupiš godina i centimetara, a tad se potrudi da budeš slika koju ćeš bez srama kačiti na zid. Meti prepreke kao oluja, ali ne meti ih pod tepih. Grli tako da bude toplo, ti se stupnjevi ljubavlju krste. A nju ne stišći. Ljubav nije figa, nego more slađe od gumenih bombona! Zato dijeli tu radost kao šekeriće, u ime časa kad ćeš i ti neki med svojim medom zvati. Poviti u ruke, pisati mu pisma i slušati dah. Željet ćeš mu radost, lijepiti obraze divljenjem, golim rukama palače graditi. Ni tad te ništa neće zaustaviti. Zato slobodno plivaj i u noći. Leti s maslačcima. To ne mogu cekini već fakini. Ovako ispravni, već sada zauvijek zapamćeni, od najvažnijeg važniji. To samo čudo može. Ti, mali čovječe.."
Back to blog