#1
U prvoj priči valjat ćete se po slatkorječivom i energičnom spoju fraza i ideja, a ako se prepustite – što preporučujemo, utonut ćete potpuno u nju, sve dok ne doplovite i do poruke ovoga teksta.
No taj dio prepuštamo vama.
Svaka rečenica ovog teksta motivacijski je i psihološko poticajni iskaz u kojem se pronalazi svatko od nas, a izvorno je pisan kao gotovo intimna molitva roditelja za dijete.
#2
Jednostavnim i slikovitim spojem riječi, druga nas priča vodi kroz kratki isječak iz stvarnosti autorice koja na trenutak izlazi iz ritualnog komešanja misli, briga i obaveza te pažnju stavlja na jedan zaboravljen, nerijetko ignoriran segment – empatiju uz fluidne i indirektne opise zagrebačkih motiva.
Autorica kroz poetične i gotovo provokativno emotivne iskaze stavlja reflektore na grijehe suvremenog čovjeka. Onog koji nerijetko gledajući sebe i svoje potrebe propušta vidjeti one koje ionako nitko ne primjećuje.